Prirođena imunost jest otpornost organizma na štetni utjecaj neke tvari, koja je svojstvena organizmu i bez prethodnoga dodira sa štetnim virusom ili bakterijom. Imunološki sustav se sastoji od tri linije obrane: prva i druga linija obrane su dio prirođene i nespecifične imunosti, koja postoji prije kontakta sa uzročnicima bolesti i reagira na isti način prema svakom štetnom agensu. Treća linija obrane, stečena imunost, se razvija u kontaktu sa uzročnicima bolesti, ne postoji prije prvog kontakta i potrebni su dani, tjedni ili mjeseci da bi se razvila. Ove dvije vrste imunosti ne djeluju odvojeno jedna od druge, već se međusobno nadopunjavaju.
Fizičke prepreke ulasku stranih tijela u organizam (koža i sluznice) ukoliko nisu oštećene čine odličnu barijeru za prolaz mikroorganizama. Te sluznice, sastavom sekreta kojeg luče, na neki su način “prva pomoć” u slučaju invazije mikroorganizama. Uzročnici bolesti mogu se zadržati na sluznicama i već tu biti zaustavljeni i inaktivirani, tako da neće moći nauditi organizmu.
No međutim, ne budu li ti mikroorganizmi zadržani na “prvoj liniji obrane” organizma, oni se šire dalje u organizmu i dolaze do tzv. “druge linije obrane”. Tu se aktiviraju obrambene stanice našeg tijela - različite vrste leukocita (bijelih krvnih stanica), prema određenom redosljedu. Kada bakterija ili virus probije barijeru sluznica ili kože organizma, u našem se tijelu se gotovo odmah susreće sa stanicama koje imaju sposobnost “proždiranja” uzročnika bolesti - MAKROFAGIMA i MIKROFAGIMA. U bolesnom napadnutom tkivu obično se razvija UPALA, koju izazivaju stanice koje su pod napadom mikroorganizama i oštećene. Upalu karakterizira crvenilo, toplina, oteklina i bol: njezina svrha je poslati kemijske ''SOS'' signale koji će se prenjeti brojnim makrofagima i mikrofagima. ''Žderači'' će navaliti u inficirano područje iz raznih dijelova organizma. Iako oni naporno proždiru mnogo neprijatelja našeg organizma, nekada se virusi ili bakterije prebrzo umnožavaju u našim stanicama i potrebna je dodatna obrana. U svrhu mobiliziranja te ''treće crte'' obrane, ''žderači'' kao i dendritičke stanice (tkođer leukociti koji su došli upomoć) razgrađuju uzročnika na sitne dijelove koji će naš organizam moći prepoznati kao nešto strano: ''antigen''. ''Žderači'' pokazuju antigen ''trećoj crti'' naše obrane - u kojoj se stvaraju antitijela, a naziva se specifična imunost jer je specifična za pojedinu vrstu virusa ili bakterija. ''Druga linija'' obrane počinje djelovati čim opasni mikroorganizam uđe u naše tijelo, dok aktivacija ''treće linije'' obrane može potrajati mnogo dana.
Nakon susreta sa novim antigenom, naš imuni sustav će ga zapamtiti i kada ponovo isti mikroorganizam napadne naš organizam, moći će gotovo istodobno reagirati i druga i treća crta obrane.
Djeca se rađaju sa nespecifičnom (prirođenom) imunosti, koji omogućuje osnovnu obranu organizma koja se nadograđuje susretima sa raznim štetnim mikrobima kroz naš život, bilo slučajnom zarazom bilo cijepljenjem.
Fizičke prepreke ulasku stranih tijela u organizam (koža i sluznice) ukoliko nisu oštećene čine odličnu barijeru za prolaz mikroorganizama. Te sluznice, sastavom sekreta kojeg luče, na neki su način “prva pomoć” u slučaju invazije mikroorganizama. Uzročnici bolesti mogu se zadržati na sluznicama i već tu biti zaustavljeni i inaktivirani, tako da neće moći nauditi organizmu.
No međutim, ne budu li ti mikroorganizmi zadržani na “prvoj liniji obrane” organizma, oni se šire dalje u organizmu i dolaze do tzv. “druge linije obrane”. Tu se aktiviraju obrambene stanice našeg tijela - različite vrste leukocita (bijelih krvnih stanica), prema određenom redosljedu. Kada bakterija ili virus probije barijeru sluznica ili kože organizma, u našem se tijelu se gotovo odmah susreće sa stanicama koje imaju sposobnost “proždiranja” uzročnika bolesti - MAKROFAGIMA i MIKROFAGIMA. U bolesnom napadnutom tkivu obično se razvija UPALA, koju izazivaju stanice koje su pod napadom mikroorganizama i oštećene. Upalu karakterizira crvenilo, toplina, oteklina i bol: njezina svrha je poslati kemijske ''SOS'' signale koji će se prenjeti brojnim makrofagima i mikrofagima. ''Žderači'' će navaliti u inficirano područje iz raznih dijelova organizma. Iako oni naporno proždiru mnogo neprijatelja našeg organizma, nekada se virusi ili bakterije prebrzo umnožavaju u našim stanicama i potrebna je dodatna obrana. U svrhu mobiliziranja te ''treće crte'' obrane, ''žderači'' kao i dendritičke stanice (tkođer leukociti koji su došli upomoć) razgrađuju uzročnika na sitne dijelove koji će naš organizam moći prepoznati kao nešto strano: ''antigen''. ''Žderači'' pokazuju antigen ''trećoj crti'' naše obrane - u kojoj se stvaraju antitijela, a naziva se specifična imunost jer je specifična za pojedinu vrstu virusa ili bakterija. ''Druga linija'' obrane počinje djelovati čim opasni mikroorganizam uđe u naše tijelo, dok aktivacija ''treće linije'' obrane može potrajati mnogo dana.
Nakon susreta sa novim antigenom, naš imuni sustav će ga zapamtiti i kada ponovo isti mikroorganizam napadne naš organizam, moći će gotovo istodobno reagirati i druga i treća crta obrane.
Djeca se rađaju sa nespecifičnom (prirođenom) imunosti, koji omogućuje osnovnu obranu organizma koja se nadograđuje susretima sa raznim štetnim mikrobima kroz naš život, bilo slučajnom zarazom bilo cijepljenjem.