Cijepljenje je jedna od najučinkovitijih mjera zaštite pojedinca i cijele populacije protiv raznih zaraznih bolesti.
Postoje dva načina cijepljenja: aktivna i pasivna imunizacija. Kako bi tijelo razvilo protutijela za određenu zaraznu bolest, u organizam se cjepivom unose antigeni, čime se postiže stvaranje imunosti. Imunosna memorija cijepljenog djeteta vrlo je često doživotna, a docjepljivanjem se vrlo brzo pojačava. Takvu imunizaciju nazivamo aktivnom imunizacijom i provodi se na živim, obično oslabljenim (atenuiranim) ili mrtvim uzročnicima ili njihovim toksinima. Pasivna imunizacija, s druge strane, djeluje gotovim specifičnim protutijelima heterolognim ili homolognim serumima. Provodi se u osoba s urođenom ili stečenom imunodeficijencijom, kada zbog epidemioloških razloga nema vremena za stvaranje aktivnog imuniteta ili kada se toksični učinak najbrže može spriječiti davanjem gotovih protutijela. Ovako cijepljeno dijete odmah je zaštićeno, no zaštita je kratkotrajna jer se imunosna memorija ne uspostavlja.
Cijepljenje je učinkovito u suzbijanju bolesti kao što su bjesnoća (akutna bolest središnjeg živčanog sustava sisavca), difterija (bolest gornjih dišnih puteva), tetanus (akutna infektivna bolest koja uzrokuje anaerobna bakterija Clostridium tetani), žuta groznica (zarazna bolest koju prenose zaraženi komarci), dječja paraliza (akutno infektivno oboljenje uzrokovano poliovirusom), zaušnjaci (zahvaća zaužne žlijezde), rubeola (zarazna bolest uzrokovana virusom Rubella), hepatitis B (akutni hepatits najčešće nastaje zbog infekcija virusa), te ospice (akutna zarazna bolest čovjeka uzrokovana virusom Morbilom).
Zahvaljujući cijepljenju neke su bolesti potpuno iskorijenjene (dječja paraliza, difterija), dok su druge vrste rijetke i u tipičnom obliku gotovo nepoznate (ospice).
Postoje dva načina cijepljenja: aktivna i pasivna imunizacija. Kako bi tijelo razvilo protutijela za određenu zaraznu bolest, u organizam se cjepivom unose antigeni, čime se postiže stvaranje imunosti. Imunosna memorija cijepljenog djeteta vrlo je često doživotna, a docjepljivanjem se vrlo brzo pojačava. Takvu imunizaciju nazivamo aktivnom imunizacijom i provodi se na živim, obično oslabljenim (atenuiranim) ili mrtvim uzročnicima ili njihovim toksinima. Pasivna imunizacija, s druge strane, djeluje gotovim specifičnim protutijelima heterolognim ili homolognim serumima. Provodi se u osoba s urođenom ili stečenom imunodeficijencijom, kada zbog epidemioloških razloga nema vremena za stvaranje aktivnog imuniteta ili kada se toksični učinak najbrže može spriječiti davanjem gotovih protutijela. Ovako cijepljeno dijete odmah je zaštićeno, no zaštita je kratkotrajna jer se imunosna memorija ne uspostavlja.
Cijepljenje je učinkovito u suzbijanju bolesti kao što su bjesnoća (akutna bolest središnjeg živčanog sustava sisavca), difterija (bolest gornjih dišnih puteva), tetanus (akutna infektivna bolest koja uzrokuje anaerobna bakterija Clostridium tetani), žuta groznica (zarazna bolest koju prenose zaraženi komarci), dječja paraliza (akutno infektivno oboljenje uzrokovano poliovirusom), zaušnjaci (zahvaća zaužne žlijezde), rubeola (zarazna bolest uzrokovana virusom Rubella), hepatitis B (akutni hepatits najčešće nastaje zbog infekcija virusa), te ospice (akutna zarazna bolest čovjeka uzrokovana virusom Morbilom).
Zahvaljujući cijepljenju neke su bolesti potpuno iskorijenjene (dječja paraliza, difterija), dok su druge vrste rijetke i u tipičnom obliku gotovo nepoznate (ospice).
RSS Feed