postanak_zemlje_i_prvi_tragovi_života.docx |
0 Comments
Cijanobakterije su gram-negativne bakterije koje imaju sposobnost fotosinteze kao i biljke. Nazvane su modrozelene alge zbog nepoznavanja stanične strukture i sličnosti s biljkama. Posjeduju sustav unutarnjih membrana nazvana tilakoidi. Te tilakoidne membrane zbog nedovoljne razvedenosti ne dijele stanični prostor u odjeljke koji se zovu organelima. Na tilakoidima nalazi se zeleni pigment klorofil koji Sunčevu svjetlost prevodi u kemijsku energiju ugljikohidrata uz oslobađanje kisika procesom fotosinteze.
Cijanobakterije u odnosu na ostale bakterije imaju znatno veće stance. Nemaju bičeve za pokretanje no kod nekih cijanobakterija opaženo je kretanje poput klizanja po površinama. Neke vrste cijanobakteriji posjeduju heterociste koje istodobno imaju sposobnost fiksacije atmosferoskog dušika. Smatra se da su preci cijanobekterija bili prvi autotrofni proizvođači organske tvari i kisika na Zemlji. Cijanobakterije s gljivama tvore lišaje koji razaranjem stijena stvaraju tlo i tako doprinose razvoju drugih organskih organizama. MIKROSKOP
Mikroskop je naprava za gledanje predmeta koji su premali da bi se mogli vidjeti golim okom. Tehnika proučavanja malih objekata zove se mikroskopiranje. Najjednostavniji tip mikroskopa, koji je ujedno i prvi izumljen, je optički (svjetlosni) mikroskop. Ovo je optički instrument koji sadrži jednu ili više leća koje proizvode uvećanu sliku objekta stavljenog na fokus leća. Poslije optičkog izumljeni su mnogi drugi mikroskopi, a najpoznatiji je elektronski mikroskop. Glavni dijelovi svjetlosnog mikroskopa su: okular i objektiv. Okular – stvara povećanu realnu/stvarnu sliku predmeta , obično je složen od dviju ili više jednostavnih leća koje djeluju kao jedna konveksna leća. Objektiv – on tu sliku dodatno povećava i omogućuje njezino promatranje Tu su još i ostali dijelovi mikroskopa: stalak, zrcalo, stolić, kondenzor, rasvjeta, … Pigmenti u stanici upijaju svjetlost te se u svijetlom vidnom polju mikroskopa javlja slika tamnije stanice. Neke dijelove stanice je potrebno obojiti, ako je stanica bez pigmenata. Mikroskopiranje (Ako netko nosi naočale potrebno ih je skloniti ) - Prvo pomicemo zrcalo da bismo pronašli dobro osvjetljenje - Provjerimo kondenzor (možda ga je potrebno spustiti ili podignuti) - Stavimo preperat na stolić - Okrenimo revolver mikroskopa s objektivima na najmanje povećanje - Zatim, objektiv pažljivo spustimo (velikim vijkom) do preparata tako da ga gotovo dodiruje - Gledamo kroz okular, lijevim okom ako smo dešnjak, a lijevak desnim okom - Trazimo sliku okretanjem makrovijka te je izoštrimo - Preparat pomicemo palcima po stoliću tražeći najbolje vidljiv dio - Izoštrimo sliku - Smanjimo povećanje , maknemo sve sa stolića, očistimo, pospremimo mikroskop Odlična powerpoint prezentacija o nastanku Zemlje i kemijskoj evoluciji.
Na Zemlji postoje milijuni različitih vrsta organizama koje je potrebno imenovati da bismo ih mogli proučavati i opisivati njihove osobine. Zato su u davnoj prošlosti Grci i Rimljani grupirali različite vrste organizama u rodove (genera). Kasnije, u srednjem vijeku, latinizirani su nazivi živih organizama. U srednjem vijeku službeni jezik bio je latinski i samo učeni ljudi su govorili tim jezikom. U to doba latinski jezik je bio izvor obrazovanja. Zbog velikog utjecaja latinskog jezika, sva književnost bila je pisana na tom jeziku. Prije 300 godina znanstvenici su razvili jedinstveni klasifikacijski sustav za organizme. Disciplina koja imenuje i svrstava živa bića u pojedine sistematizirane skupine naziva se sistematika. U 18. stoljeću znanstvenici koji su htjeli imenovati pojedinu vrstu, obično su nazivu roda dodavali niz opisnih riječi (npr. Apis pubescnes, thorace subgriseo, abdomine fusco, pedibus posticis glabris utrinque margine ciliais, što u prijevodu znači: mlada pčela s tamnosivim prsima, tamnim trbuhom, glatkim stražnjim nogama ili s obje strane mogu imati dlačice). Taj višeimeni sustav nije ušao kao standard imenovanja jer je često bio mijenjan sa strane znanstvenika. Tražilo se bolje rješenje za koje bi nazivlje bilo univerzalno za sve stručnjake i znanstvenike. Švedski biolog Carl von Linné (1707.-1778.) uveo je binarnu nomenklaturu (dvoimeno nazivlje). Linne je svakoj vrsti biljaka i životinja odredio ime koje se sastojalo od dviju latinskih riječi. Prva riječ označuje rod i piše se velikim slovom, a druga riječ je najčešće pridjev koji opisuje vrstu. Uz ime vrste, nalazi se inicijal ili prezime znanstevnika koji je imenovao vrstu (npr. Apis mellifica L. jer ju je prvi imenovao Linné). U duhu latinskog jezika, Linne je latinizirao i svoje ime. Njegovo djelo „Systema Naturae“ je enciklopedijsko izdanje o biljkama, životinjama i mineralima koje je samo za njegova života doživjelo dvanaest izdanja.
Desetljećima nakon Linnea sistematičari su, osim vrste i roda, počeli grupirati organizme i u veće sistematske kategorije: porodica, red, razred, koljeno i carstvo. Prof. dr. sc. Ivan Đikić- hrvatski otkrivatelj lijeka protiv rakaRazvoj biologije u Hrvatskoj zapravo počinje tek u 19. st., dakle kasnije nego u većine europskih naroda. Velik uspjeh hrvatske biologije postigao je D. Gorjanović Kramberger otkrićem krapinskih neandertalaca. U posljednjih tridesetak godina intenzivno su se istraživala ekologija kopna, kopnenih i podzemnih voda te mora ( u Rovinju, Splitu i Dubrovniku ). Neki današnji poznati hrvatski biolozi su: Žarko Dolinar, Ivan Đikić, Ivan Jurić, Dragan Primorac, Miroslav Radman…
Bjelančevina Rpn13
U ljudskim stanicama gomilaju se tvari koje s vremenom postaju “otpad u stanici”. One su plodno tlo za razvoj zloćudnih stanica. Tim Ivana Đikića na Medicinskom fakultetu u Frankfurtu otkrio je bjelančevinu koja kao “čistač” uklanja štetne tvari iz stanica. Bjelančevina Rpn13 zapravo radi kao detektor za otkrivanje “smeća iz stanica”. Njegov tim od 13 znanstvenika na ovom je otkriću radio čak pet godina. Tad je otkrio mehanizam pomoću kojeg živi ljudska stanica i kako se razvija tumor. Prije dvije godine Ivan Đikić dobio je nagradu za izvanredna dostignuća u istraživanju raka. Njegova istraživanja su puno pomogla u traženju lijeka karcinoma i mislimo da je on čovjek vrijedan divljenja. Šteta što Hrvatska ne pridaje više pozornosti takvim ljudima. Redovito provjeravajte ovaj blog; članci koji dolaze su:Poznati hrvatski biolozi i njihova istraživanja, Kako zeznuti znanstveni eksperiment, Da li je živo - kako definiramo živo biće?, Zašto baš latinski? (za sistematiku živih bića), Što je vrsta u kontekstu evolucije?
|